19. sij
U Točkicu sam stigla prije godinu dana. Otkrila sam je slučajno dok sam pretraživala postoji li nešto u blizini mog stana, a da nije hard core teretana i da ima indoor cycling.
Na kraju mi je kolegica Iva preporučila Točkicu objašnjavajući kako ima odlične spinn programe i još bolje – otkačene trenere.
Odoh, probah i ostadoh, dodala bih ZALJUBIH SE! U prostor, u ljude, u prevedrog i zabavnog kulera Domagoja, i u sve sve trenere spina budući da “sam ja tamo biciklom” 🙂
E sad zašto spin?
Bila sam profi sportaš, bavila sam se plivanjem i kasnije plivanjem s monoperajom. Nakon što mi je prije 5 i pol godina dijagnosticirana multipla skleroza, svoju peraju sam umirovila i prestala biti sirena… Prestala sam biti ono što sam navikla, ono što me ispunjavalo, ono što me obilježilo kao osobu – sportaš. Moja MS je dosla naglo, brzo, bez upozorenja i pokosila me do gotovo potpune nesposobnosti za samostalnim životom i brigom o sebi. Život (u mom slučaju i Bog) pišu lijepe priče pa je i moja takva: vrlo brzo sam u Zagrebu dobila odličnu skrb i pametni lijekić koji me vratio u moj stari život u novom ruhu:-)
A kako volim duljiti u opisima, verbalno i pismeno, sad slijedi odgovor zašto spin. Kardio volim oduvijek, odgovara mi i nabrijava me. A u Točkici je tako dobra atmosfera da se niti ne trebam nagovarati da idem na trening, ni kad mi je loš dan, kad sam umorna i bezvoljna. Često se u tim okolnostima dogodi da pomislim kako ću sjesti u drugi red i kako ću ja to laganini odraditi, na kraju trenerice i trener toliko podignu atmosferu, ali i svi suvozači (hihi) da te ponesu pa odpedaliraš najjače moguće.
No to nije uvjet. U Točkici nije bitno imaš li kilogram više ili manje, jesi li došla s posla našminkana ili ne, jesi li umoran i ne da ti se baš trenirati ali si tu. U Točkici je bitno zajedništvo, veselje, druženje i poneka piva nakon treninga.
U Točkici se slave rođendani, vjenčanja, prekidi, ma sve!
Ukratko – TOČKICA JE ZAKON! 🙂
Voli vas Točkica Maja!
